Šumska žena ili vila

1
130

Igrom slučaja, jednog dana, navratih u jedno bosansko selo(ni imena mu se ne mogu sjetiti), kod nas kažu – Bogu iza nogu! Divna priroda, velika šuma, beskrajna zelena polja, raj za oči i dušu. Možda bih, nekada, kada životni ciklus bude pri kraju, voljela živjeti tamo.

Ljudi nas dočekaše prijatno, ljetna vrućina je bila ovdje podnošljivija, iako sam bila u majici golih leđa, i nekoj suknjici. Neki divni ljudi, žive tako skromno. Prvenstveno su upitali ko sam ja i gledali u mene kao da sam naga, smiješeći se onako neshvatljivo. Tada je ugledah!

fairyforrest2

Divna djevojčica, sa crnim prekrasnim očima i dugom kosom. Virila je iza zavjese u kućici, i kada bih pogledala prema prozoru, zavjesa bi se navukla. Naučena da ispoljim svoj stav, upitah ko je djevojčica i saznadoh da je to njihova kćerka. Uslijedilo je moje pitanje: „ U koji razred ide?“, zatim kratki tajac. „Ne, ne ide ona u školu, šta će tamo, svakako kad naraste odmah će se udati i biti žena.“, reče čovjek koji je sjedio pored nas, a mene kao da ošamari, onako, junački, bez pardona.

ea2cd8513b666c0845c4db89e4b4d84c

Ostadoh bez glasa, nijema… kao da mi je srce prepuklo. To divno žensko biće, taj jedan mali svijet, ta šumska vila koja je puna života, ostaje uskraćena za svoj svijet. Ali molim vas, ZA SVOJ SVIJET, jer nisu joj dali ni da pokuša . U tom trenu ti divni ljudi za mene su postali tamničari, a ta lijepa šumska kućica –tamnica. Pomislih koliko samo ima djevojčica, žena, koje su predodređene za ono „biti žena samo“, bez prava na svoj glas, svoj cilj, svoj život. Poželjeh da je bar zagrlim,da joj možda ukažem da postoji i neki drugi svijet (a koji svijet kada iz ove šume neće stići nigdje?!), neki drugačiji život. Ali ona ne iziđe iz kuće, nije htjela ili nije smjela, ne znam (a to sada i nije važno).

Poslije toga udala sam se, rodila djecu, ali završila jos jedan fakultet. Postala politički i društveno aktivna, u ovoj bosanskohercegovačkoj kaljuži valjam se sa ostalima, ali svaki put kada neka žena negdje uspije, ili kada ja uspijem, ne mogu biti ponosna jer znam da negdje još postoji neka mala šumska vila, zatočene.

Sanella Cero Boškailo

1 COMMENT

  1. Lijepa al tuzna priča . A tako istinita .😢
    I opet me iznenadiš svojom hrabrošću i oštrinom jer ono sto drugi nekazu ti uvijek kažeš i vise ….. istinu . Samo naprijed Sanella 💪

LEAVE A REPLY