Kako danas žive borci, porodice boraca i zlatnih ljiljana HEROJI NAŠIH MAHALA – SAMIR KURANOVIĆ

0
716

Ekipa radia Inat BiH je na poziv posjetila porodicu Kuranović, nenu Hasibu i Ibru Kuranovića, majku i brata šehida Samira Kuranovića, Zlatnog ljiljana Armije BiH.

Prije ove posjete radio Inat je u nekoliko navrata pisao i skretao pažnju na nebrigu o nezaposlenim borcima i šehidima Oslobodilačkog rata 1992-1995. godina.

Nena Hasiba, majka posthumno odlikovanog borca-šehida Samira Kranovića nas je dočekala na ulaznim vratima svoje kuće u kojoj živi. Pomalo radosna i tužna kako nam i sama kaže što se nesrećemo u nekim drugim radosnijim okolnostima, kako ona kaže „ sve nešto na hiću i kad je samo kakav belaj moj sine „.

DSCF3794

Samir Kuranović – zlatni ljiljan 

DSCF3818

Kao i svaka majka svojim najmilijim ponudila nam je „kafu, sok , keks“ , pored svih belaja i muke kroz koju je proša i sa kojom se još uvijek susreće.

Na stolu priznanja, plakate, zahvalnice i najveće priznanje ARMIJE BiH ZLATNI LJILJAN. „ Da je Bogdom moj Samir živ, džaba ti sve ovo moj sine, ništa mi nemože zamijent moje dijete“, kroz suze nam priča nena Hasiba.

DSCF3826

Nena Hasiba Kuranović – majka Zlatnog ljiljana Samira Kuranovića

  • Bio je drago dijete, znaš ga i sam, trčao da saleti šta za život, volio da se druži sa prijatejima, kome mogao da pomogne rado je i nije štedio ni sebe ni vrijeme. Čim je počelo da se govori o ratu odmah je otišao jer kaže mi „Majka moramo branit Bosnu i Gornju Tuzlu, nema nas niko drugi osim nas branit – govori nam nena Hasiba prisjećajući se svog sina Samira Kuranovića zlatnog ljiljana.

Listamo knjigu o poginulim borcima koju nam je nena Hasiba donijela da nam pokaže njenog sina koji je u svojoj 25. godini položio život za odbranu jedine nam domovne Bosne i Hercegovine.

DSCF3804

  • Nismo ni bili svjesni šta nam se sprema ali smo slutili da nije ništa dobro. Brat i ja smo od prvog dana bili pripadnici Patriotske lige i stali smo na branik Gornje Tuzle i naše domovine i spremni da je branimo i svojim životima. Nažalost moj brat je poginuo, ostavivši iza sebe maloljetno dijete i uplakanu majku – dodaje u naš razgovor brat Zlatnog ljiljana Samira Kuranovića, Ibro Kuranović.

DSCF3824

Ibro Kuranović – brat zlatnog ljiljana Samira Kuranovića

Na naša pitanja, kako danas žive porodice boraca i šehida, zlatnih ljiljana, koliko se daje začaja, da li se neko brne o njima, da li se pomažu, ono što smo mogli da čujemo nas i nije toliko iznenadilo.

  • Moj dijete, bila sam bolesna u bolnici, jedva živu glavu izvukla , nisu me ni posjetili, ni obišli da pitaju kako sam, jesam li živa niko iz organizacije porodica Šehida, kako ovdje mjesne tako i one dole u Tuzli, zar im to moje dijete ništa neznači, moj sin koji je dao svoj život i ja kao majka koja sam ga rodila i odhranila – jecajući kroz plač nam govori nena Hasiba.
  • Došla sam iz bolnice opet mi niko nije doša da me obiđe osim mog sina Ibre i moje rodbine. Zar im je to toliko teško il su zaboravili da mi postojimo. Neću da ti govorim dijete drago o pomaganju i pomoći nama koji jedva kraj sa krajem sastavljamo. Evo jedog sinam nemam, a drugi evo godinama nezaposlen a ima porodicu valja mu da živi – priča nam ogorčena i razočarana nena Hasiba dok joj suze natapaju obraze.

DSCF3806

Plaketa grada Tuzle

Listamo knjigu, gledamo zlatni ljiljan, plaketu grada Tuzle i uplakanu nenu Hasibu  i srca nam se cijepa od pitanja koliko zaista vrijedi život jednog heroja !?

Život heroja koji je dao braneći Gornju Tuzlu i Bosnu i Hercegovinu da bi danas neko uživao u blagodatima svog carstva, a izrabljivao i podsmijavao se onima koji su ga branili.

Zaista koliko je danas istine u onoj famoznoj rečenici „ Borci imaju prioritet pri zapošljavanju“ , ako je bar u Gornjoj Tuzli bezbroj primjera suprotnih ovom. Sramotno za državu , sramotno za sve boračke organozacije koje su izgleda prisutni i uz borce samo kada su kakvi datumi obilježavanja ili neke manifestacije.

DSCF3813

Plaketa Samostalnog odreda Gornja Tuzla

  • Dijete moje samo ti mogu reći još da me se često sjeti naš Mensur Alić Menprom koji mi je pomogao i oko stolarije na kući, a i pošalje mi paket ili me lično obiđe, a nije mu obaveza, hvala mu od srca – naglašava nam nena Hasiba.

Opraštamo se od nene Hasibe nakon naše posjete sa burom emocija i milion pitanja od kojih nam se jedno vrti često po glavi a to je „ Zar su borci i porodice boraca zaslužili ovako!?“.

Možemo kritikovati sve u nekada nam bivšoj ex državi Jugoslovaji i vrhovnog komandanta Josipa Broza TITA, ali mu jedno moramo priznati „ on je znao da cijeni svoje borce i znao je da ih nagradi“.

Danas se sve više javljaju oni koji kažu „ Ma zašto si se ti borio, ili ma kakvi borci“, a bili su manji od makova zrna i krili se u podrumima, kadu su isti ti koji se danas ponižavaju i degradiraju, herojski branili Bosnu i Hercegovinu i Gornju Tuzlu, heroji poput našeg zlatnog ljiljana Samira Kuranovića.

Radio Inat BiH

Haris Alajbegović

 

 

LEAVE A REPLY