HEROJI NAŠIH ULICA; ARMIN KUŠLJUGIĆ 1973-1992.god.

0
1234

Armin Kušljugić rođen je 21.06.1973. godine u Rijeci, sada bivšoj nam državi Jugoslaviji. Životni vijek proveo je u svojoj Bosni i Hercegovini u Gornjoj Tuzli.

Kao dječak još u osnovnoj školi isticao se u sportskim disciplinama. Volio je fudbal i borilačke sportove, a utakmicu FK Mladost čije je i sam igrač bio, gotovo nikada ne bi propustio.

Znao je često otac Ćazim intervenisati kod nastavnika jer njegov Armin nije otišao na nastavu nego na trening ili utakmicu.

Voljela ga je mahala, a pogotovo djevojke jer je svojim šarmom i šalama često bio tema lijepih djevojaka u Gornjoj Tuzli.

Kao član tadašnjeg KUD-a „Bratstvo“ Gornja Tuzla nastupao je na mnogim „priredbama“  i „visio“ po probama istog.

Odred „Izviđača Mahmut Bušatlija“ Gornja Tuzla nije mogao zamisliti neko druženje ili odlazak na neke susrete ili planinu bez Armina koji je uvijek bio tu znatiželjan po prirodi i dječak koji je izvršavao svoje obaveze.

Nasmijan, interesantan sagovornik i dobar prijatelj, bio je tu uvijek kad je najviše trebalo bilo kome priteći u pomoć.

Krenuvši u Srednju Saobraćajnu školu nastavio je sa svojim sportskim „izletima“ na neku od utakmica FK Slobode čiji je bio vatreni navijač.

Volio je svoju raju, svoju mahalu, a i mahala je voljela njega sada već stasitog mladića koji je znao šta želi.

Nakon zaršetka srednje škole stigao nam je i nesretni rat i Armin se bez ikakvog razmišljanja uključio odmah u prve redove Patriotske lige, jer kako je znao sam reći;        „Neće nama niko odbraniti Bosnu i Gornju Tuzlu ako je sami ne odbranimo“.

Uzeo je pušku kao jedan od najmlađih boraca i stao na branik Gornje Tuzle, da brani jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Nije se bojao, nije imao straha za svoj život nego je mislio na ono što bi se moglo desiti njegovoj porodici, roditeljima i mlađem bratu Nerminu ako on nije na prvoj liniji.

Odjednom je od lijepog, šarmantnog i nasmijeanog dječaka postao čovijek koji brine za svoju domovinu, svoju Gornju Tuzlu. Nije bilo vremena za momkovanje, izlaske i diskoteke. Njegovi izlasci su bili rovovi i hladni tranšei gdje je zajedno sa svojim saborcima provodio dane i noći čekajući bolje sutra.

Osvanuolo je hladno subotnje jutro tog 12 decembra 1992. godine. Armin je sa svojim suborcima pripremio malo vatre da se ogrije i oko rova radio čitav dan, pjevušeći neke pjesme i zadirkujući saborce uz osmijeh i šale „jel vam zima“.

Dušmanski metak ispaljen sa neprijateljske linije 12.12.1992. godine pogodio je i zauvijek ugasio jedan mladi život. Prestala je pjesma, nestao je osmijeh, a hladna zima prekrila je cvijet koji je tek krenuo u život. Armin nije više sa nama, ali njegov osmijeh još uvijek se čuje i vidi na mnogim licima generacija dječaka koji dolaze.

Onih dječaka koji će pamtiti Arminovu žrtvu, Arminovu hrabrost, ljubav  i odlučnost da brani i odbrani Gornju Tuzlu i Bosnu i Hercegovinu.

Ostala je majka čiji je komad srca zauvijek otrgnut i brat Nermin koji će se vječno sjećati prelijepog Arminovog osmijeha.

Neka mu dragi Allah podari lijepi dženet, porodici sabur, a nama da nikada ne zaboravimo heroje koji su branili svojim životima Gornju Tuzlu i jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu.

El Fatiha !

Radio Inat BiH

LEAVE A REPLY